Svi smo mi djeca u tijelima odraslih ljudi. U nama živi razigrano dijete, ranjeno dijete, voljeno dijete, razmaženo dijete, buntovni tinejdžer… i sva lica koja smo ikada bili – i dalje su s nama, i zauvijek će biti.
Kako integrirati sva ta lica i postati cjelovita, autentična odrasla osoba? Kako spriječiti razočarano dijete u nama da burno odreagira na neki vanjski podržaj? Kako njegovati znatiželju i veselje zdravog unutarnjeg djeteta?
Svi imamo u sebi sretno dijete puno potencijala, i pokoje traumatizirano, ranjeno dijete… i tako nam je baš svima! Rane iz djetinjstva nas često obilježe i bivaju teret koji nosimo zauvijek – ali često to nije potrebno. Ponekad je dovoljno pogledati ih iz nove perspektive, iz očiju Odraslog ja… jer kad ih osvjetlimo bez panike od ulaska u bol, one gube svoju tamu.
Mi smo jedina osoba koja može iscijeliti našu ranu – i osvijestiti da se iza te rane krije presretno, Zlatno dijete, ono koje nosi sav naš potencijal, sav entuzijazam, beskrajno zanimanje za život i želju za igrom!
U ovoj trodnevnoj radionici probudit ćemo i iscijeliti naše unutarnje dijete te prizvati Zlatno dijete i dati mu prostora da se unutar nas veseli životu. Integrirat ćemo naša lica iz djetinjstva i osjetiti njihove darove. Poklonit ćemo si razumijevanje za vlastitu cjelovitost i autentičnost.
Nakon ove radionice osjećat ćete se radosno i lagano, jer ćemo se kroz razne prakse igrati i družiti s našom unutarnjom djecom. Probudit ćemo entuzijazam i volju za životom, otvorit ćemo put prema iskrenoj komunikaciji s našim unutarnjim svijetom i zavoljeti sebe još više!
Donacija: 79 EUR
Iskustva naših polaznika
SUPERNATURALS - BUĐENJE UNUTARNJEG DJETETA
Matejino iskustvo
Ako ste ikada bili na bilo kojoj radionici sa Sanjom i Ines znate koliko to bude čarobno. Bila sam ja mislim na svim njihovim radionicama, svaka od njih je napravila neku promjenu, ali ova radionica je bila nešto potpuno magično! Rekla bih da je ovo bila prva radionica koja je imala znatno manje priče a puno više prakse. Nije da ne volim(o) slušati cure kada dijele svoja znanja ali prakse koje osmisle, to je ono pravo blago! A ovdje su se stvarno potrudile da ih bude pregršt. I to sve u nekom zaigranom, dječjem tonu. Hvala vam cure na svemu što radite za dobrobit svih, pravo ste blago i tako sam sretna što sam rođena tu di jesam da mi vi možete biti učiteljice!
SUPERNATURALS - BUĐENJE UNUTARNJEG DJETETA
Valentinino iskustvo
Da! Da! Da! Posle radionice se smijem kao dijete, šalim se i opet smijem. Skakućem kao dijete, pevušim. Sjetila sam se da smo moja sestra i ja uvijek pjevale duet kao djeca. Sjetila sam se kako smo se igrale učiteljice, igrale smo se domaćice, kuvale i bile sretne. Moje zlatno dijete je otišlo jer sam postala previše ozbiljna, melankolična i tužna, prestala sam se smijati. Ali sada mi se vratilo. Otkrila sam svoja nepodržavajuća uvjerenja i promijenila ih. Hvala Ines, hvala Sanja, bilo je zabavno i naporno. Nije lako suočiti se sa zapostavljenim i zaboravljenim djetetom koje čuči osamljeno u nekoj tamnoj sobici. Ali neće više, sad je na svjetlu i ja mu dajem ljubav. Ljubav koju sam dobila od majke, a nikome je nisam dala.
SUPERNATURALS - BUĐENJE UNUTARNJEG DJETETA
Sanjino iskustvo
Mnogo mi je pomogla da osvestim da je unutrašnje dete još tu. Da treba da budem srećna samim svojim postojanjem te da na svet gledam očima znatiželjnim i očima čuda. To mi je top – očima čuda!!! Zapisala to i stavila na vidljivo mesto da gledam svaki dan. Osvestila sam da sam u svojem životu pratila većinu onih vrhunskih vrednosti koje su mi bile važne kao detetu i zbog toga sam bila baš radosna. Ograničavajuća uverenje sam zamenila podržavajućim. Tako je cool bilo biti opet mala Sanja i igrati sve te igrice!
Ostavi recenziju za radionicu
Buđenje Unutarnjeg Djeteta
Što drugi kažu o radionici?
Povezanija sa svojim Višim Ja
Radionica mi je promijenila život na bolje, a spontani mi ples spasio život. Moje unutarnje dijete tijekom kreativnog stvaralaštva danas slobodnije, radosnije, ljubavnije i protočnije pleše. Radionica me se jako dojmila i pomogla mi na mom duhovnom putu. Tijekom nje je bilo mnogo pročišćenja kroz suze. Snažni trnci i valovi, zujanje u ušima i nakon toga veliki nalet pozitivne energije su mi jako česti kada radim tantričku vježbu disanja. Fokusiranija sam i bistrijeg uma, samopouzdanije djelujem u danu. Radionica me dovela bliže sebi, kao i spontani ples. Njega obožavam raditi još od Boginja. Dobivala sam tijekom njega zanimljivije vizije spirita prirode. Osjećam dok plešem otpuštanje težine iz tijela i povezanija sam sa svojim Višim Ja. Zahvalna sam na postojanju ove radionice kao i mnogih drugih za koje sam uplatila donaciju. Spontani ples mi je prošloga ljeta spasio život. Nisam ni znala da sam u tijelu imala trombozu. Žustrije sam plesala, no da nisam spontano jače trzala rukom, koja se na moju sreću tada upalila, liječnici mi ne bi to ustanovili i pomogli mi. Danas znam zbog kojih misli i emocija se tromboza javila. Sretna sam što sam od tada mnogo pomogla sebi pa je i došlo do iscjeljenja. Zadivljena sam spoznajom da ples dovodi do pročišćenja na dubokim razinama. Danas sam zdrava i nisam više na terapiji jer je tromboza nestala. Od kada radim tehnike s te radionice, kao i sa ostalih, zahvalnija sam, poniznija, samopouzdanija i imam više povjerenja u Kreaciju. Blagoslivljam svaki trenutak u životu, a u spontanom plesu uživam kao nikada do sada. Najveći poklon je život i što i dalje mogu Kreaciji, sebi i drugima pružati ljubav, ono najbolje iz sebe. Moje unutarnje dijete je sretno što sam na njega obratila veću pažnju i zavoljela ga još više. Radujem se svakom novom danu i otkrivanju kuda će me moje mnogo zaigrano unutarnje dijete povesti, koju ćemo novu pustolovinu doživjeti otvorenog srca. Od radionice sam još kreativnija, a ideje za nove projekte koje ostvarujem kao slobodna umjetnica su još sjajnije jer ih ostvarujem s velikom ljubavlju. Imam i više strpljenja i lakše se prepuštam Kreaciji i Njezinom vodstvu. Hvala, drage Sanja i Ines. Volim vas. Hvala moje unutarnje dijete. Voli te sve osvještenija majka.
Ooo moja mala Ja
Bila je ovo moja prva radionica.
Malo je reci da sam se gušila od plakanja, jer nisam ni znala da je moja mala ja još uvek u meni, te da je sve vreme strpljivo čekala da je se setim te da joj priđem i zagrlim ju.
Puno toga sam mogla da saznam od nje, šta je boli, da se plaši tate i da misli da je on ne voli, stoga sam joj sada objasnila da je radio najbolje što je znao i da bolje od toga nije mogao, mogla sam joj dati igračku koju je jako htela, videla sam je srećnu i povezala se s njom. Sada joj se često vraćam, sada zajedno vrištimo od sreće.
Eto, zaista sjajno. Havla vam curice, hvala sinhronicitetima, hvala Univerzume, volim te!
