Neverovatno iskustvo. Vodila me znatiželja udružena sa neodustajanjem.. Na putu su me čekala iskušenja kojim sam odolela. Došavši do cilja shvatila sam da više volim sebe.

Teško, ali i moćno. Svaki trenutak za ovih 21 dan dragocen i svaka meditacija drugačija, toliko pitanja i razgovora sa sobom. Ekipa u grupi sjajna. Nezaboravno putovanje!!!

Meditacija koja istresa iz cipela!

Izbaci te iz zone ugode i skida s tebe staru, istrošenu odjeću koju si i zaboravio da si obukao!

Djeluje na svim aspektima tvog postojanja, pogotovo onih za koje nisi ni znao da su dio tebe! A i onih na koje svjesno žmiriš.

Jednom riječju.. predivno.

Iskustvo koje dolazi u život kad smo za njega spremi…

Zahvalna da sam sudjelovala u ovom predivnom ludilu i bila (jesam) dio ovakve zajednice!! ❤️

Krenula sam u ovo iskustvo samo s jasnoćom da to moram. Zašto, kako, što je to pojma nisam imala samo da to je to i tako mi se neda. Svega i svačega mi je bilo i sad još i to. I bilo je ću – neću i tako od dana do dana i 9. siječnja je bilo ma neću previše mi je svega i onda ste vi to produžili do 10. siječnja i znala sam da moram. I eto me.

Kako nisam imala nikakvo znanje o ODM nisam imala nikakva očekivanja. Uzela sam dobro to ću sad odraditi, znam da je to nešto za moje dobro, uopće se neću time previše zamarat nego jednostavno odradit pa kako god, bitno da odradim makar i traljavo.

I sad nakon ODM kad pogledam mjesec dana unatrag čini mi se kao da su svjetlosne godine. Sebe od prije gledam s neke suosjećajne distance. Jako mi je drago što sam dio ove priče svih nas koji smo to radili i svakog dana mi se otkriva dobrobit svega ovog. Osjećam snagu u sebi koja mi raste, u tijelu se osjećam puno bolje i zdravije, moj um i ja imamo još bolji i složniji odnos i mogu reći da smo nerazdvojne pajdašice. Općenito u sebi se osjećam dobro i mirno jer mi je kristalno jasno da mi je sve nadohvat ruke. Mogu reći da se osjećam blagoslovljeno sa svim darovima koje sam dobila, potpuno neočekivano.

U ovom procesu Osho mi je pomogao da stvarno i jasno vidim tog momka kojeg nazivamo Đuro. Uvidio sam kolika je ogromna količina energije potrebna da bi ga održavali na životu. A on jadan ni ne postoji! Stvorila su ga naša naučena uvjerenja i definicije za koje se nikada nismo potrudili saznati da li su istiniti ili ne. Osjetio sam čak i empatiju za tog starog dečka i sve mu oprostio. Jer boljela su ga koljena, boljela su ga leđa, boljeli su ga kukovi, a on je mislio da to tako mora biti i neprestano je gurao dalje i dalje i dalje, misleći da će ga neko novo postignuće ili neki novi imaginarni cilj nagdje u budućnosti spasiti. A moje stvarno biće je čista radost, mir i ljubav, bez ikakove potrebe za postizanjem ili dokazivanjem bilo čega. I kada je Osho rekao STOP, svi ti bolovi su nestali u čistoj radosti bivanja. Nestali su jer nisu više bili potrebni. Oni su samo potrebni kada ne razumijemo što to stvarno jesmo, ali mogu poslužiti i kao podsjetnik da može i drugačije. Jer život je zapravo sasvim nešto drugo nego mi to obično mislimo. Život je misterija, ekstaza i mir sve zajedno i sve Jedno. Sada jasno vidim koliko je taj stari momak Đuro zapravo umoran od svega toga i zato Đuro slobodno možeš na odmor, jer na tvoje mjesto je stupila Tišina. Tišina koja je ionako bila prisutna u svakom momentu, a ja je samo nisam vidio.